Za Dragu Latinović (80) koji je krajem aprila napunio osmu deceniju, godine ne predstavljaju problem niti prepreku za zabavu i veselje. Drago prednjači na seoskim zabavama, svetkovinama i drugim masovnim skupovima u Kočićevu kod Nove Topole, rodnom selu u koje se vratio poslije penzionisanja u Zagrebu.
Ovdje je obnovio kuću i pomoćne objekte, očistio njive i zasadio povrće, posjekao šiblje i živicu pored puteva, uredio posjed za primjer mnogima u ovom lijevčanskom kraju. Sada uzgaja živinu i proizvodi hranu bez upotrebe hemijskih sredstava. Hvali se punim frižiderima i zamrzivačima, bujnom i rodnom baštom.
-Radim od jutra do mraka, ne iz potrebe ili, ne daj Bože kakvog očaja nego iz zabave, želje da pokažem kako se lijepo i bez stresa može živjeti u selu. Hoću da svojim priemrom pokažem kako treba tjerati loše vijesti iz života. Osamdeset godina je mnogo ali se starosti ne bojim, zdravlje me služi a u glavi su mi sve kopče na broju. Ništa ne popušta, ne zaboravljam, ne ponavljam iste priče nego sam se sasvim posvetio veselje, pjesmi, zabavi, lijepim mislima – opisuje Drago Latinović, starina vedrog duha iz Lijevče polja svoju svakodnevnu preopkupaciju. On koristi svaku priliku da na svome imanju ili drugdje u Kočićevu okupi društvo, privuče sve generacije, počasti, porazgovara, zapjeva, organizuje ili potpomogne svako veselje.
-Za zabavu uvijek imam vremena i mogućnosti. Na vezi su mi stalno pečenjare, muzičari, konobari… Njihove telefone imam na vidnom mjestu u kući. Kada god mi padne na pamet da bi trebalo okupiti komšije, naprimjer za Prvi maj, za Božić, uoči Petrovdana, za novogodišnje i druge praznike, povodom uspjeha u selu, izgradnje društvenih objekata ili kada nam se u goste najave prijatelji iz drugih sela, na mene uvijek računaju – pohvalio nam se Latinović dok su u njegovom dvorištu, u toploj aprilskoj noći odjekivali zvuci harmonike i širio miris čobanca, jagnjetine, prasetine, pite, kolača i ostalih đakonija.
– Sada slavim rođendan koji je zvanično bio 25. marta ali nikada nije kasno. Važno je da su svi pozvani, sa svih strana, iz Nemačke, Austrije, Srbije, Hrvatske i drugih krajeva došli. Izbrojao sam 130 gosti pod šatorom u dvorištu.
Konbobari služe a muzičari Milan Žmirić, Tamara Tendžerić, Miroslav Bjelajac, Igor Švraka sviraju i pevaju. Hvala svima što su došli – salutira starina Drago hvatajući se mikrofona da i on pokaže svoje pjevačko umijeće. Muzika i pjesma su, veli, najbolji lijek za dušu, terapija za sve boljke. Ko godine broji, starosti se boji, za godine ne marim, zato ne starim, zapevao je veseli domaćin staru pesmu Novice Negovanovića koju su prihvati ostali gosti. U prvim redovima su već u sumrak mjesta zauzeli Dragin brat Stevo koji je doputovao iz Nemačke, sinovac Zoran Latinović iz Trošelja, rođak Savo Radivojac, prijatelji Mara i Nenad Lepir iz Austrije, rođaka Verica Žmirić i njena porodica iz Gradiške… Dragina supruga Zora, veli, nije mogla doći iz Zagreba zbog obaveza ali će joj on preneti utiske sa zabave.
Kćerki Marini koja živi u Rijeci već je telefonom, direktno poslao deo atmosfere ispod šatora, pred kućom.
-Odavde sam otišao u osamnaestoj godini, radni vijek proveo u Zagrebu, najduže radio u preduzeću „Janko Gredelj“. Obrađivao sam metalne dijelove za železnicu, trudio se, radio, nisam imao slobodnog vremena… Kada sam zaradio penziju, odlučio sam u starosti da nadoknadim bar djelić propuštenog u mladosti. To je najbolji odgovor, teorija moga života i smisao sadašnjeg stava – kazao nam je Latinović visoko uzdignutih ruku sa zdravicom, dok je sipred njega dogorevala sveća na torti sa numerom osamdeset.
Seoske priče
Kada god u mome dvorištu zasvira harmonika, povjerio nam se Drago, odmah se selom počne širiti priča o ženidbi. – Vele, eno pjesma svira, sada će i kolo zaigrati, sigurno se Drago ponovo ženi.
Zato, da to ne bi Zora u Zagrebu dočula kojekakvim kanalima, muzičare uvijek zamolim da sviraju tiše, da razglas utišaju ili da uđemo u kuću kako me loš glas nebi doveo u neprilike – kazao nam je Drago Latinović, veseljak iz Kočićeva kojem za slavlje ne treba mnogo povoda niti razloga.