Radovi u kamenu Bore Nježića, najistaknutijeg srpskog mozaičara druge polovine XX vijeka, zajedno sa njegovom radionicom u beogradskoj Ulici Dimitrija Tucovića 149, biće uskoro trajno smješteni u Gradiški.
Time će, prema navodima njegove supruge Ljilje, biti ostvarena davnašnja želja ovog umjetnika svjetskog glasa, koji je preminuo prije tri godine, da se zovom zavičaja simbolično i trajno vrati u Potkozarje.
On je, još u djetinjstvu, tokom Drugog svjetskog rata iz rodnih Romanovaca kod Gradiške, gdje je sve bilo porušeno i spaljeno, osirotilo, tjeran potrebom za boljim životom stigao u Beograd, među brojnom kozaračkom djecom. Tražio je i pronašao u velikom gradu svoj put u umjetnosti, u srž kamena, među oblutke gdje je prepoznao sebe, ljude i krajeve, ukazao na neslućene mogućnosti koje krije najstariji materijal.
– Boro je volio svoje selo, Potkozarje, Gradišku, Banjaluku… Često je pričao o ljudima toga kraja, svojim zemljacima. Sve češće je, kako su godine prolazile, tamo odlazio i trudio se da pomogne, da umjetničkim izrazom podari nešto vrijedno i trajno, da ostavi svoj pečat u zavičaju – kazala nam je Borina životna saputnica Ljilja Nježić, koja je krajem oktobra ugostila predstavnike „Zavičajnog muzeja“ iz Gradiške.
Ova ustanova je, kaže ona, iskazala neizmjerno poštovanje prema umjetniku iz svoga kraja i njegovim radovima. Kuća sa radionicom u sjenci starih borova, gdje su njih dvoje zajedno proveli više od pola vijeka, Borin je atelje, mjesto koje svjedoči o njegovim visokim umjetničkim dometima. Mozaici u kamenu, slike na platnu, grafike, fotografije, priznanja, članci iz novina, katalozi… Među njima, na zidu je i fotografija Borinih roditelja snimljena u Romanovcima 1923. godine. Tragovi zavičaja svuda su jasno ocrtani i prepoznatljivi.
Bojan Vujinović
– Mi želimo da u Gradiški, kojoj je Boro prije desetak godina zavještao stalnu postavku svojih mozaika, odamo počast i sugrađanima pokažemo vrijednosti njegovih djela. Posebno smo zahvalni njegovoj supruzi koja nam je ustupila radionicu, gdje je Borinom smrću vrijeme stalo, a čekić i dlijeta i dalje na drvenom stolu svjedoče o plodnom umjetniku – kazao nam je Bojan Vujinović, direktor „Zavičajnog muzeja“ iz Gradiške.
Pored crteža i slika bijelog goluba mira, kojim je pobijedio na konkursu UNICEF-a, štampanog u milionima primjeraka koji se razletio po cijelom svijetu, u novinskim reportažama i bilješkama likovnih kritičara pronalazimo brojne opise njegovih mozaika.
– To su čarobna djela dobrog čovjeka, velikog stvaraoca. Boro je jedan od najznačajnijih mozaičara, koji je uspio razbiti sve šablone koji su važili za mozaik, nametnuti od mozaičkih radionica s kraja XIX i početka XX vijeka. Oslobodio je mozaik stega primjenjene umjetnosti ali ono što je najbitnije – uspio je savremene slikarske postupke da spoji s nečim što je naše najvrednije nasljeđe, nasljeđe istočnog hrišćanstva i Vizantije – napisao je profesor Dušan Milovanović, likovni kritičar.
Petar Vujošević, autor retrospektivne izložbe u RTS, takođe je nadahnuto govorio i pisao o Nježiću.
– Boru i nakon njegove smrti posmatran kao čovjeka zagledanog u prirodni materijal star više miliona godina. Priroda je pravila jedan svoj zapis na materiji, na kamenu. Boro je prepoznao taj zapis i na njega nadogradio svoj umjetnički svijet – kazao je Vujošević zaključivši da „njegov mozaik na novi način otkriva suštinu umjetnosti“.
LJilja NJežić
Istraživao je i sakupljao kamen po raznim terenima i u svim oblicima, tražeći u njemu jednostavan sadržaj i formu. To mu je bila opsesija. Vrlo rijetko se ponavljao, a upornost koju je pokazivao u takvom načinu izražavanja u oblasti mozaika je impresivna. Nije podlegao podjelama na klasično – moderno, već ga je vodilo nadahnuće, doživljaji iz duše. Kreativnost je uvijek bila u prvom planu, zapisali su likovni kritičari.
Biografija
Borislav – Boro Nježić rođen je 1933. u Romanovcima kod Gradiške a umro 2016. u Beogradu.
Diplomirao je na Fakultetu primjenjenih umjetnosti u Beogradu, na odsjeku monumentalnog slikarstva, 1964. godine. Iako je najpoznatiji njegov mozaički opus, Boro Nježić se uspješno bavio i slikarstvom i grafikom.
Takođe, ostale su upamćene njegove scenografije za kultne televizijske serije („Obraz uz obraz“ i „Više od igre“), za više TV drama i film „Braća po materi“, kao i mnoge revijalne scenografije. Uradio je veliki broj mozaika, kao i 5 velikih mozaičkih kompozicija u javnom prostoru.
Slijedeći impuls i duh svog učitelja Aleksandra Tomaševića pomjerio je granice savremenog mozaika i stvorio neka od najznačajnijih likovnih djela druge polovine XX vijeka.
srpskainfo.com
0