Gradska uprava Gradiška, zajedno sa javnim ustanovama, mjesnim zajednicama i udruženjima građana, organizuje festivale privrede, gastronomije, turizma i kulture, čuvajući time identitet naroda koji ovdje živi i njegove običaje.
Među najvećim manifestacijama je “Zdravofest”, koji je krajem aprila održan 13. put. Predstavljena su tradicionalna jela, pića od starih sorti voća, čajevi od domaćeg bilja, med, savska riba, poslastice, potom narodne rukotvorine, nošnje, običaji, narodne igre…
Valentina Perić, direktorka Turističke organizacije Gradiška smatra da je na „Zdravofestu“, kao i drugim programima koje ovdje organizuju tokom cijele godine, demonstrirano bogatstvo gastronomije, kulture, tradicije.
– To je za nas jasna poruka, svojevrstan apel da se još snažnije posvetimo proizvodnji zdrave hrane. Za to imamo dovoljno potencijala, plodnu zemlju, dobru klimu i vrijedne ljude – kazala je Perićeva za Srpskainfo.
Ona je naglasila da je interesovanje za učešće na “Zdravofestu” bilo izuzetno veliko. U pripremi kotlića, prezentaciji jela i pića, izložbi ručnih radova i folklornim igrama učestvovale su 84 ekipe iz Gradiške, Prijedora, Banjaluke, Laktaša, Hrvatske i Srbije.
– Ove godine bilježimo rekordan broj učesnika, izlagača i publike. To šalje jasnu poruku, pored ostalog, da turizam može biti veoma profitabilna djelatnost. Iskustvo sa “Zdravofesta” dokazuje da na našoj zemlji, u Lijevču i Potkozarju, u dovoljnim količinama možemo proizvoditi zdravu hranu za sebe, ali i za tržište – smatra Valentina Perić.
U Turističkoj organizaciji najavljuju bogato ljeto na promociji domaće hrane, tradicije i narodnih običaja. Učesnici “Zdravofesta” potvrđuju opredijeljenost za promociju lijevčanskih i potkozarskih specijaliteta, ribljeg i lovačkog kotlića, paprikaša, ribe na žaru, pečenog krompira, pite, pogače, pure, cicvare, kupusa, zeljanice, misirače, uštipaka, jaja na kajmaku, jela ispod sača, sira, podvarka, hrane od gljiva…
Dragan Kukavica iz Gašnice je majstor za pripremu više vrsta ribe koristeći začin od domaćeg povrća, bilja i trava.
– Sava, naše rijeke i jezera, bogati su kvalitetnom ribom. Moj sin Milan i ja izgradili smo objekat pored Save, za svoje potrebe, ali i za turizam. Svi koji su opredijeljeni za naše kulinarske specijalitete dobro su nam došli – kazao je Kukavica, odlučan da svojim, porodičnim primjerom doprinese promociji domaćih privrednih, gastronomskih, turističkih i etno vrijednosti.
U potkozarskim i lijevčanskim selima, zahvaljujući udruženjima građana, prvenstveno žena, te kulturno-umjetničkim društvima i pojedincima, ova tradicija dobija na značaju.
Savo Vasiljević iz Rogolja proizvodi domaću kobasicu, njegov komšija Stevo Baštinac rakiju od jabuke, kruške i dunje za koju je na svjetskim sajmovima nagrađen, isto kao i Milovan Ilić iz Nove Topole. Drago Oljača iz Brestovčine proizvodi ljekovito bilje, a brojni pčelari med od maslačka, bagrema, lipe… Veliki doprinos promociji domaće kuhinje daju i udruženja žena iz Gradiške, Vrbaške, Podgradaca, Laminaca, Kočićeva…
– Tradicionalna jela i etno su iz iste priče; oni šalju jedinstvenu poruku. Ne smijemo se odricati nego jačati i unapređivati sve što je naše. Imamo čime da se pohvalimo i od toga ne smijemo odustajali – smatra Davor Simišić, predsjednik Centralnog KUD “Lepa Radić”.
Dragana Ilić, zamjenica gradonačelnika, naglašava da je „Zdravofest“ postao turistički brend Gradiške. Veliki broj učesnika i posjetilaca ukazuju da treba ozbiljno računati na turističke mogućnosti grada na Savi, kazala je ona.
Učenici
Učenici Srednje stručne i tehničke škole, smjer kulinarstvo, takođe veoma mnogo doprinose obogaćivanju domaće trpeze. Oni redovno učestvuju na manifestacijama u cijeloj regiji, a za svoje specijalitete dobili su mnogo nagrada.
Darko Golić, direktor ove škole, kazao je za Srpskainfo da je u školskim klupama, kuhinji i na časovima praktične nastave prvi i najvažniji korak stvaranja svijesti o domaćim kulinarskim vrijednostima.
Grah i gljive
U gradiškom kraju proizvodi se nekoliko vrsta graha. To su kuruzar, trkljanac, bijeli, žuti i šareni ležak. Kuruzar se kuva za jelo, a od trkljanca se najviše kuvaju mahune. U grah se stavlja meso, bilo suho ili friško. Vlada uvjerenje da je grah najbolji kad se sprema u zemljanom loncu.
Ako se u grahu ne kuva meso, onda se on zaprži mašću ili uljem. Grah je najukusniji kad se u njemu skuvaju suva slanina ili suva rebra, pri tom se malo zaprži, pa pusti da prenoći i jede prilikom doručka.
Na ovom području ima mnogo vrsta gljiva. Za ishranu se upotrebljava žuta i bijela gljiva. Žuta gljiva dospijeva u junu. Ona se ubere i peče na žaru, i tad je vrlo ukusna za jelo.
Ukusna je i ako se uprži na masti. Žuta gljiva raste po njivama i pašnjacima, a bijela u šumama, naročito bukovim i kestenovim, a dospijeva u julu. Ako je kiša, ona toliko rodi da se sve od nje bijeli. Nekada za noć naraste za branje. Bijela gljiva je prava poslastica i može da konkuriše bilo kom uprženom mesu, navode u Turističkoj organizaciji, iznoseći pojedinosti o specifičnostima različitih vrsta domaće hrane.
srpskainfo.com
0