U osamnaest knjiga, monografija, stripova i drugih publikacija, objavljenih u posljednje dvije decenije, Slobodan Borjanović iz Nove Topole u fokus je stavio sport, strip i životne sudbine svojih sugrađana, naročito u vrijeme rata.

Borjanović je karakterističan po patriotizmu kojeg je ugradio u stripove, a maštu u fudbalsku igru. On uporno, godinama živi u svom svijetu sportske čarolije, prati utakmice i lijevčanske klubove, vodi o njima i igračima statistiku, bilježi i fotografiše njihove radosti, uspjehe zbog pobjede i tugovanja zbog poraza.

Slobodanov svijet mašte čine stripovi i ratne uspomene.

– Naizgled nespojivo, povezao sam zajedničkom tematikom i porukom. To su stalna borba dobra nad zlom, uspjeha nad neuspjehom ili prosječnošću, pobjeda čovjeka u situacijama kada su šanse za nju male, skromne ili nevidljive – objašnjava Borjanović za Srpskainfo suštinu svoga literarnog i umjetničkog interesovanja, svoje životne filozofije.

U devet monografija o sportu, ispisao je čitaocima približio ponajviše istoriju gradiškog fudbala. Borjanovićeve knjige su posvećene velikim i važnim sportskim temama. Među njima je istorija evropskih fudbalskih prvenstava, istorija olimpijskih igara, knjiga o Vinku Marinoviću i Borčetu Sredojeviću, „Istorija fudbala na Balkanu“, Monografije o fudbalskim klubovima „Kozara“ i „Obradovac“, „Stotinu godina fudbala u Novoj Topoli“, „Gradiški fudbal“, „Knjiga o „75 godina FK Kozara“.

– Posjedujem bogatu dokumentaciju, stare fotografije, isječke iz novina, sve brojeve „Tempa“ i drugih sportskih listova i časopisa. Volim fudbal i sve sportove, u tome sam pronašao životni smisao, svoje najveće zadovoljstvo. Zato sam davno počeo i pisati o sportu, izvještavati sa utakmica – pohvalio nam se Borjanović, autor koji je pisao o mnogima, ali o njemu i njegovoj opsesiji, gotovo niko do sada.

Najveća vrijednost, priznaje, za njega su poznanstva i susreti sa idolima iz djetinjstva čije postere je sakupljao i čuvao. To su Dušan Savić, Dragan Džajić, Pižon Petrović, Dušan Šestić, Veljo Sombolac. Talenat za crtanje stripova otkrio je u srednjoškolskim danima, u Podravskoj Slatini, gdje je živio do rata.

– Moj tetak, tada policijski službenik, koji me iz rodnih Laminaca kod Gradiške doveo u Podravinu, prvi je primijetio moj talenat za crtanje stripova i ohrabrio me u tome. Crtao sam uporno i stalno, usavršavajući tehniku i tematiku, stvarajući svoj stil – povjerio nam se Borjanović, autor prvog album-stripa u Republici Srpskoj.

– Po završetku Ugostiteljske škole „Jospi Juraj Štrosmajer“ u Osijeku, zaposlio sam se u hotelu u Podravskoj Slatini, bio sam mladi konobar sa perspektivom u ugostiteljstvu. Ipak, sudbina i okolnosti to su uredili drugačije – sjeća se svojih početaka ovaj, odavno afirmisan autor stripa.

Prvi strip u nastavcima objavio je 1990. godine u časopisu SKD „Prosvjeta“ kojeg je izdavalo Kulturno društvo „Sava Mrkalj“ u Topuskom. Tema je bila „Boj na Kosovu“, o čemu je pisao u nekoliko nastavaka.

Kasnije su, tokom rata, Borjanovićeve teme bile patnje i stradanja njegovih prijatelja, saboraca Turjačkog bataljona, bombardovanje Gradiške. Tada je nacrtao strip „Krvavo sunce slobode“ posvećen poginulom prijatelju Predragu Vukotiću. Kasnije, vođen istom idejom, napisao je i monografiju o stradalim gradiškim vojnicima te nacrtao „Istoriju Srba u stripu“.

– Crtanje u to vrijeme bilo je veoma teško, iz tehničkih razloga. Nisam imao čime raditi nego se snalazio na svakojake načine, čak sam crtao pomoću zaoštrenih grančica koje sam umakao u tuš ili tintu. Tako sam nacrtao „Istoriju Srba u stripu“, kasnije veoma zapaženo djelo promovisano u uglednim republičkim institucijama. Štampano je u tiražu od pet hiljada primjeraka. Izdavač „Istorije Srba u stripu“ bilo je Krajišno pozorište za djecu, a štampar „Glas“ Banjaluka – podsjeća sagovornik Srpskainfo, sada opsjednut stripom o najvećem srpskom gubilištu.

– Crtam srtip „Jasenovac, tamna strana mraka“. Uradio sam već stotinjak stranica. To je moja moralna obaveza, potreba da, iz posebnog ugla progovorim o ovom velikom stratištu. Još nisam definisao ko će biti izdavač, ali bih želio da to bude Spomen područje Donja Gradina ili neka od republičkih institucija kulture. Smatram to svojim najznačajnijim djelom čija tematika me noću budi, koju crtam po nekoliko sati dnevno, sa pauzom u vrijeme fudbalskih utakmica – opisuje Borjanović svoj sadašnji angažman, svoju prepokupaciju i opsesiju.

Knjiga o ratnim drugovima

Slobodan Borjanović kaže da mu je najteži i najodgovorniji posao bila je monografija o poginulim borcima.

– To je za mene bilo veoma stresno jer sam, nebrojeno puta, na više od 600 adresa odlazio, preživljavao ratne drame i strahote, potresna svjedočenja, osjećao duboko u sebi svačiju bol za poginulim mladićima. To je knjiga čije mastilo i stranice su nakvašene svačijom, a ponajviše mojom suzom – dodao je.

Idealnih trinaest

Slobodan Borjanović je odabrao i svoj idealan tim FK „Kozara“ plus dvojicu rezervista, sastavljen od igrača različitih generacija. To su Vaso Petrović, Emir Hadžić, Branislav Maletić, Višeslav Berić, Dževad Zeničanin, Vinko Marinović, Stojan Timarac, Enver Ćatić, Saša Raca i Damir Raos. Na klupu idealnih rezervista Borjanović je svrstao Srećka Gajića i Sinišu Đurića.

0