Penzionisani nastavnik matematike iz Srpca, Dušan Lepir, nije vjerovao da će drvena skulptura Novaka Đokovića u prirodnoj veličini, koju je devet mjeseci pravio sa mnogo ljubavi i mašte, izazvati veliko interesovanje njegovih sugrađana, ali i cijele Republike Srpske, kao što se sada događa.

Dule je veliki Noletov navijač i obožavalac koji tokom njegovih mečeva, kako kaže, sagorijeva od strasti i uzbuđenja, trese se od nervoze i sekiracije. Tokom velikih i važnih mečeva ovaj Srpčanin nema snage da gleda cijeli tok nego hoda oko kuće, po ulici, po šumi, nadajući se da će njegov ljubimac tako lakše i ubjedljivije nadvisiti svoje protivnike.

– I kada dobija, opet sam nervozan u strahu da ne posustane. Kada gubi, to je za mene strašni sud od dana i života, pakao od kojeg se dugo ne mogu oporaviti. Po tri noći ne spavam – objašnjava Dule privrženost, ljubav prema Noletu, zbog čije ga skulpture, izložene ispod breze u dvorištu, posljednjih dana pohode mnogi radoznalci, naročito novinari iz cijelog regiona.

Sa Noletom po Motajici
Početkom ove godine, 21. februara, na turniru u Australiji, započinje naš sagovornik o čijim umetninama od drveta je “EuroBlic” prvi pisao još 2005, a potom i 2012. godine, Novak je igrao finale s Medvedevim.

– Moje prognoze bile su da će to biti težak meč, da će se najvjerovatnije igrati u pet setova. Nisam mogao sve to gledati, nego odlučih da u vrijeme meča krenem na planinu Motajicu, da šetam…pa ću pred kraj finala doći kući. Dva sata sam, sa Noletom u mislima, hodao po šumi, i iako je bilo hladno i snjegovito to nisam osjećao – ispričao je Lepir za Srpskainfo okolnosti u kojima je, istog dana, napisao priču “Sa Noletom po Motajici” i odlučio da napravi ovu skulpturu.

– U mislima sam ta dva sata u šumi s njim razgovarao. Da me neko vidio ili čuo, pomislio bi da sam načisto poludio. U jednom trenutku, poželio sam da mu pomognem, podigao sam glavu i ruke, usmjerio pogled u nebo i glasno ga dozivao. Želio sam i tako da budem uz njega. Da li je, telepatski, ta pomoć bila moguća, ali sjećam se obećanja: “Nole, ako danas pobijediš, napraviću te u prirodnoj veličini” – obećao je, samom sebi, Dušan Lepir.

Kolos
Vratio se kući opsjednut zebnjom i iščekivanjem, uvjeren da je njegov ljubimac na dobrom putu ka pobjedi.

– Ispred kuće dočekao me sin Mrđan, nasmijan, pita, jesi li čuo. Kada je to, sa osmijehom, izgovorio, znao sam o čemu se radi. Podigao sam ruke uvis, kao Novak kada pobijedi. Shvatio sam da i da nije igrao pet setova. Pobjedonosno sam i ja vrisnuo. Nole je svoje obavio, sada sam ja na potezu da izvršim zavjet – ispričao je, ushićeno, ovaj maštoviti penzioner sa izraženim umjetničkim darom.

Figuru Novaka Đokovića, zajedno sa reketom, napravio je od divljeg jasena, patike od jošike, postolje od bukovine.

– Uložio sam sebe cijelog, trud, rad, znanje, vještinu… Mnogo sati i dana rada, neprospavanih noći, razmišljajući da li sam svaki detalj uradio kako treba, jer nisam imao prava na grešku. Sada je Nole visok 208 centimetara, a težak više od 100 kilograma, što je u skladu sa njegovom snagom i energijom. Zato sam napisao: kolosalni Nole – opisuje ovaj penzioner za Srpskainfo svoju posvećenost Đokoviću.

Njegovu manju skulpturu od platana, koju je prethodno napravio, Dušan je namjeravao pokloniti svom ljubimcu prilikom otvaranja Teniskog centra u Banjaluci, ali je ta posjeta izostala. Želio bih, kaže, da obje ove skulpture zauzmu mjesto u muzeju u Beogradu i da je, osim Noleta, vide i njegovi navijači.

POSEBNOSTI IZ PRIRODE
Dušan svoju zbirku umjetnina od drveta, koje je uradio u posljednje dvije decenije, naziva posebnostima prirode. Ja sam u šumi, na livadi, u vodi, pored rijeke, objašnajva Lepir, i na drugim mjestima prepoznao oblike u drvetu, doradio ih, oplemenio i podario puni smisao. Njegova izložba na otvorenom, koju od sada krasi i skulpura najboljeg tenisera svijeta, veoma je bogata.

– Tu je uznemirena srna, majmun, iznurena ptica, žirafa, mornar Popaj, konj… Interesantan je i eksponat “gerga”; to je 11 mladića u igri, jednih preko drugih. Tamo je patka, morski konjić u kamenu, onda ljudski embrion… Čudna je i simbioza soma i raka, koji su izvajani rukom prirode, pjetlića načinjenog od građevinske pjene – pokazuje Lepir svoju izložbu.

srpskainfo.com

0