Pčelari u lijevčanskom i potkozarskom kraju sve više se opredjeljuju za pčelarenje u urbanim mjestima, većim naseljima i gradovima, prepoznajući u tim sredinama dobru pašu i dovoljne količine medonosnog bilja.

Goran Mirjanić, profesor pčelarstva na Poljoprivrednom fakultetu u Banjaluci, koji na tri lokacije posjeduje stotinak pčelinjih društava, od kojih jedno u banjalučkom studentskom kampusu, naglašava da ima dobra iskustva urbanog pčelarstva.

Tokom posljednjih nekoliko decenija, smatra Mirjanić, pčelari su zbog lošeg iskustva i skromnih količina meda prinuđeni da tragaju za novim resursima pčelarenja.

– Karakteristično je da smo posljednjih godina imali loše sezone za proizvodnju meda i drugih pčelinjih proizvoda. Količine su bile skromne, a paša oskudna, zbog mrazeva, dugih kišnih perioda i drugih prirodnih nepogoda. Zato smo prinuđeni tražiti nove mogućnosti da bi proizvodnja meda bila veća – kaže profesor i pčelar Goran Mirjanić, stavljajući u fokus urbano pčelarstvo.

I u gradu dobra paša

On je utemeljitelj pčelinjaka u krugu Poljoprivrednog fakulteta u Banjaluci, kako bi studenti mogli neposredno, u praksi, primjenjivati teoretski stečena znanja.

– Mnogi pčelari su sumnjičavi o mogućnostima pčelarenja u gradskim zonama. Međutim, praksa pokazuje da u gradovima takođe ima dovoljno kvalitetne paše, kestena, bagrema, lipe i da su košnice, u mnogo slučajeva, punije nego na pašnjacima, livadama, u planinskim mjestima. Isto tako, u urbanim uslovima biljke su manje zagađene nego u područjima intenzivne proizvodnje voća, gdje su hemijski tretmani veoma česti i štetni po insekte, među kojima su pčele na prvom mjestu – objašnjava za Srpskainfo vodeći stručnjak u ovoj djelatnosti u Republici Srpskoj.

Stariji teški za promjene
On na fakultetu, na savjetovanjima, predavanjima i u drugim prilikama nastoji ukazati na specifičnosti pčelarstva u ovim krajevima, a domaćim pčelarima približiti inostrane trendove u ovoj veoma važnoj, ali po mnogo čemu specifičnoj djelatnosti.

– Veliki problem su stare navike i privrženost tradicionalnom pčelarenju. Nepovoljan je podatak da je starosni prosjek naših pčelara 60 godina, a oni teško ili nerado prihvataju nove metode. Oni, kada je godina nepovoljna za pčelarenje, uglavnom pribjegavaju konceptu mobilnog pčelarenja, odnosno preseljavanja pčelinjih društava u mjesta gdje većim dijelom godine ima dovoljno kvalitetnog medonosnog bilja – smatra profesor Goran Mirjanić, zagovornik većeg stepena udruživanja pčelara, te izgradnje kapaciteta za preradu, pakovanje i plasman meda.

On je, vlastitim novcem i uz pomoć inostranih donatora, izgradio automatsku punionicu i pogon za pakovanje meda u Gradiški, gdje su zaposlena četiri radnika. Vrijednost projekta je 500.000 KM. U ovaj posao uključeno je 50 pčelara kooperanata.

Nažalost, ove godine nisu otkupljene značajnije količine meda, zbog loše sezone, ali to nije pokolebalo Mirjanića i druge pčelare da uporno rade na unapređenju svoje delatnosti.Urbano pčelarstvo podrazumijeva držanje i održavanje košnica sa pčelama na ravnim krovovima zgrada, gradskim parkovima i dvorištima u gradu. To je pravi odgovor ekološki svjesnih građana i društveno odgovornih kompanija i institucija, onih koji su prepoznali značaj pčele u ekosistemu, njenu ugroženost, očuvanju biodiverziteta biljaka, pčela i prirode.

Pčela je, smatraju stručnjaci, najznačajniji insekt, „odgovoran“ za oprašivanje nevjerovatnih 85 odsto biljaka cvjetnica.

Prirodno je da se razvoj urbanog pčelarstva vezao i za pokret lokalnih proizvođača hrane, sve više posvećenih organskoj proizvodnji i održivom razvoju. Međutim, upravo je nestajanje pčela u posljednjih 10-ak godina doprinijelo intenzivnijem zagovaranju pčelarenja u gradovima.

Studenti

Na Poljoprivrednom fakultetu u Banjaluci predmet pčelarstvo godišnje izučava desetak studenata.

– Za njih je najvažnije da shvate značaj i ulogu pčela u biosistemu, u procesu oprašivanja. Nemam iluzija da će neko od njih na fakultetu, bez obzira na pčelinjak ispred kabineta, postati pčelar. Ipak, studenti koji potiču iz pčelarskih porodica koriste znanja stečena na fakultetu i tako unapređuju svoje porodične poslove – kaže profesor Mirjanić, koji je pčelarstvo zavolio u djetinjstvu, od svojih predaka koji su se time bavili.

srpskainfo.com

0