Život u kozarskom selu Jablanica, u jedinstvenom prirodnom ambijentu, među domaćim i divljim životinjama, za mladu Austrijanku Natašu Veru Bukovica (17) predstavlja ostvarenje snova iz detinjstva.

Ona je odlučna da po završetku srednje škole, naredne godine, u potpunosti preseli u Jablanicu, u rodni kraj djeda Milana. On je odavdje, prije više od pola vijeka, otišao u Linc, gdje je Nataša Vera rođena.

U Lincu idem u školu, tamo imam rodbinu, prijatelje, mnogo poznanika ali mi je ovdje najljepše, kazala nam je ova devojka, ushićena zbog beskrajne slobode, prostranstva i životinja. Najsrećnija je, napominje, kada na konju, kojeg je djed kupio, projaše selom.

– Koristim svako slobodno vrijeme da bih došla u Jablanicu i tu što duže boravila. Neopisivi su moj osjećaj, moje emocije i moja ljubav za ovo mjesto, u kojem sada boravi moj djed Milan. On mi je kazao da sam tu prvi put došla još kao beba, sa nepunu godinu, i beskrajno zavoljela cijeli kraj. To nisam upamtila, naravno, ali osjećam u duši da je ova priča istinita – ispričala je Nataša Vera Bukovica za Srpskainfo.

Moda i životinje

Ona svojim imenom čuva i uspomenu na pokojnu baku Veroniku, Austrijanku koja je preminula prije nekoliko godina.

– Bila sam u mnogim mjestima, u cijelom svijetu, vidjela i osjetila svu raskoš i ljepote, ali mi je ovdje, pod Kozarom, ipak najljepše. Moji prijatelji u Austriji kojima pričam o Jablanici, o lijepoj planini, čudesnom krajoliku sa mnogo voća i zelenila, ne mogu povjerovati. Oni smatraju da je Austrija najljepša ali kada bi ovdje došli samo jednom shvatili bi o čemu govorim – upoređuje naša sagovornica svoje sa stavovima svoje generacije u Austriji.

Poslije završetka srednje škole, povjerava svoje planove čitaocima Srpskainfo, ona je odlučna da dođe u Jablanicu, bar na godinu.

– Tu ću živjeti pa ću smisliti gdje dalje, odrediti svoje životne planove. Pohađam školu mode, ali moja najveća zanimacija, moje interesovanje su životinje. Njih baš volim i zato mi je svaki dan ovdje ispunjen. Nigdje nema te ljepote kao ovdje. Jedino tu sam beskrajno srećna i slobodna, kao ptica, kao moje kokoške, zečevi, jaganjci… – riječima i emocijama, mlada Austrijanka slika Jabalnicu i kućište svojih predaka.

Jahanje

Nataša kaže da svakog jutra ustaje prije šest, potom hrani životinje, čisti objekte, uređuje štale…

– Konjima, kravama, ovcama, svinjama, kokoškama, zečevima i drugim životinjama prvo kažem dobro jutro, pomazim svaku od njih, donesem hranu, provjerim kako su proveli noć. Naprimjer, posebno se trudim da mladunčad budu dobro, pilići, prasad, štenad, zečići… Kada se krmača prasi, ja sam s njom, pomažem da prasići srećno dođu na svijet – prepričava Nataša Vera svoju svakodnevicu u Jablanici, tom, kako kaže, čarobnom mjestu odakle se vide daleki predjeli planine Kozare.

– Samo ovdje često zaplačem od sreće. To se dešava kada me životinje okruže, kada me prate, idu za mnom, i kada shvatim da me vole. One prepoznaju moj glas i raduju se našem susretu. Srećnom me čini jahanje. Spremanje moje kobile je ritualno, njoj uplićem grivne, čistim kopite, mazim je… Ona je princeza svoga životinjskog roda – opisuje ova mlada Austrijanka, učenica škole mode, svoja interesovanja i preokupacije.

Voljela bi da ovdje ima školu jahanja.

– O tome pričam roditeljima i ostaloj rodbini u Austriji. Mama misli da sam luda, onako u pozitivnom smislu to mi govori. U Austriji sve imam, ni u čemu ne oskudijevam, ali ovdje prepoznajem drugačiji karakter života, što se meni veoma sviđa – kaže Nataša Vera, koja je u selu na Kozari, boraveći ovdje po nekoliko mjeseci svake godine, izgradila svoj svijet iz snova.

DUH NARODA
Nataši Veri takođe se dopada karakter lokalnog stanovništva, njenih komšija u Jablanici koji su, kako kaže, veoma ljubazni, srdačni, predusretljivi, humani i duhoviti.

– Ovdje ljudi sklapaju prijateljstva, dobri su, svi žele da pomognu, ostavljaju utisak kao da se dugo poznajemo. Voljela bih ovaj duh naroda prenijeti među Austrijance, kada bi to bilo moguće, a iz Austrije ovamo želim donijeti samo svoje stvari i tu živjeti – odlučna je Nataša Vera Bukovica.

srpskainfo.com

0