Nemanja Šmitran (22) je poljoprivrednik i student četvrte godine Medicinskog fakulteta u Banjaluci. Ne planira da ode iz rodnog sela Kozara, na vrhu istoimene planine. I nije jedini. Uz ispite na Medicinskom fakultetu, kaže, valja položiti i porodični, seoski ispit, ispit svoga zavičaja.

To su uspomene iz Venecije i Poreča, koje još nisu izblijedile, mada je Kukavica, uporni čuvar tuđih uspomena, djelimično zaboravio ko je na ovim fotografijama. Prepoznao je direktora Đuru Lončara, nekoliko profesora i svoga brata Mirka. Ko su i odakle, ostali učenici, čije fotografije čuva, nije mu poznato.

Milutin Vučkovac bio je ugledni ljekar, profesor, humanista, senator Republike Srpske, fudbaler a iznad svega omiljen i poštovan. Često je govorio o Podgradcima i svome ratnom djetinjstvu.

U Gradiški je dovoljno reći, doktorica Ruža, pa da svi znaju o kome se radi. Tu nema greške niti zabune. Dr Ruža Jarić, cijenjena među kolegama, a omiljena među pacijentima, stiže svuda i ima razumijevanja za svakoga, iako je posvećena je i humanitarnom radu, inicijatorka je izgradnje puteva, bavi se planinarenjem i pjeva u etno […]

Kada je iz rodne Kozare raspoređen u seosku školu u Grbavcima, učitelja Dragutina Šmitrana dočekalo je 140 učenika. Bilo je to prije četiri decenije. Sada je škola u ovom potkozarskom selu zatvorena.

U podrumu Milenka Čekića, u potkozarskom selu Grbavci je pet hiljada litara rakije, najviše šljivovice. Najstarija je ispečena prije četrdeset godina pa čak i pola vijeka. Najviše rakije čuva u drvenim buradima. Jedno ga posebno podsjeća na djeda Jovu koji je bure, pred Drugi svjetski rat, puno rakije, zakopao i pobjegao u Kozaru.

Od kada je, prije nekoliko godina, poznati gradiški kuvar Mihajlo Miodragović ispraćen u penziju, nije očajavao niti bio u dilemi, gdje će, kako će provoditi dane bez restorana i kuhinje nego se opredijelio za život u nesvakidašnjem ambijentu, na rijeci Maturi u laminačkom zaseoku Mokreš.

Više od 40 godina, na istoj adresi u Kozarskoj Dubici, u prizemlju stambene zgrade pored Doma kulture, Radiša Stojimirović ima urarsku radnju koja se postepeno gasi, kao i njegova vjera da ovaj zanat ima bilo kakvu perspektivu.

Na slavljima, u kafanama i restoranima, u kući ili u posjeti prijateljima, kod komšija, u prirodi… Na svakom mjestu Bojana i Dražen Suvajac iz Žeravice kod Gradiške sakupljaju plastične čepove. Za njih je to misija, jer na ovaj način pomažu Udruženju djece s autizmom „Duga“.

Debora Dejana iz Nirnberga u Njemačkoj, sa dvojnim državljanstvom, američkim i njemačkim i njen vjerenik Markus (Marko) Curflu, Švajcarac iz Sent Galena, danas su, u prisustvu mnogih prijatelja iz Švajcarske, Njemačke, Austrije, Srbije, Srpske prihvatili pravoslavnu vjeru.

Učenik drugog razreda Osnovne škole „Stefan Nemanja“ u Nišu, zadivio je sve u Gradiški, u Republici Srpskoj, odličnim poznavanjem svjetske geografije, glavnih gradova, velikih rijeka, mora, okeana, znamenitosti Afrike, Azije, Evrope…

Opisujući najteži period epidemije korone, kada su u Bolnici Gradiška pacijenti umirali, Anita Švraka, načelnica Odjeljenja anesteziologije, pokazala je snažnu emociju, a njene suze govore više od svake riječi.