VEKOVI SAČUVANI U STARIM ALATKAMA

MANJAČA – Sekire planjkače, konjski praporci, vagiri, kalupi za ciglu, fenjeri i lampe, kovane kose, alatke i kućanski predmeti čine samo deo bogate kolekcije starina Radenka Čubrilovića u selu Ledenice na Manjači.

U Radenkovom porodičnom muzeju je stotine eksponata koji podsećaju na davnu prošlost ovog kraja u blizini Krupe na Vrbasu, način života, obradu zemljišta, pripremu hrane, zanatstvo, na svakodnevicu.

-Svaka alatka, torba od kože poznata u narodu kao šarpek, stare brave, ključaonice, tesana šindra i zakrivljena sekira, bradve, preslice, vretena, volovski jaram i teljig, svaki od ovih predmeta ima svoju istoriju i svoju priču – objašnjava Radenko Čubrilović koji predmetima koji odavno nisu u upotrebi želi sačuvati tragove pređašnjeg načina života u ovom pitomom mestu koje se, visoko u brdima uzdiže iznad plahovitog Vrbasa. Hteo je ovim starinama, kaže Radenko, takođe oživeti uspomenu na dedu Peru Čubrilovića koji je na daleko bio čuven majstor za drvenarije.

-Mnogo je ovde Perinih alatki, vagira za vuču klada, sekira za tesanje greda i dasaka, praporci za konje i fenjeri bez kojih se nije moglo noću na putovanje. Praporcima je oglašavano da neko dolazi a fenjer osvetljavao put konjima i ljudima – pripoveda Radenko pokazujući i kese sa duvanom, lulu, čakmak ili kresivo za pripalu lule, drvene kašike i zdjele u kojima je čuvan kajmak od ovčijeg mleka. Jedan od malobrojnih svedoka vremena u kojem su ovi predmeti uveliko korišteni je starina Veljko Čubrilović koji hrabro i odlučno gazi devetu deceniju. On često dolazi u Radenkov muzej.


-Najslađi kajmak bio je iz drvenih zdelica, preko njega je mačka mogla preći a da ne propadne. Sir iz kablića opletenih leskovim motkama je isto tako bio ukusan i zdrav. Narodu je domaća hrana darivala zdravlje i vitalnost. Žene su preko dva brda, sa velike udaljenosti, koliko pogled može da obuhvati, donosile pitu radnicima koja se još pušila od vreline, tako su brzo hodale i dugo živele – ispričao nam je Veljko koji i sada svakodnevno pešači po pet kilometara. Drveni kalup za ciglu seća ga na velike i teške poslove od kojih se, veli, nije umorio.


-U drvenim kalupima ručno sam napravio 70 000 cigli. To je velika brojka zbog dugog i primitivnog procesa rada. Prvo je potrebno prekopati zemlju, ostaviti neko vreme da izmrezne, potom pregaziti nogama dolevajući vodu. Blato se zatim trpa u kalupe posute peskom, onda sledi sušenje na ledini pa u takozvanim gričama. Kada se sasvim osuši, sledi novo preslagivanje u improvizovane peći i loženje vatre sedam dana i noći bez prestanka, da bi se cigla ispekla – opisao nam je Veljko proces proizvodnje cigle na šta ga je podsetio drveni kalup iz nesvakidašnjeg porodičnog muzeja u Ledenicama. Radenkova strina Dosta, rođena Stančević, emotivno je vezana za sekiru planjkaču kojom je njen svekar Ranko tesao drvenu građu.


-Namakao je špagu u razmućeni garež iz dimnjaka, zatezao dužinom drvene grede na kojoj se ocrtavala linija i precizno, strpljivo tesao. Pravio je grede, rogove za kuće, dasku i podumijente ili velike drvene grede koje su imale funkciju temelja za magaze i za kuće. Pridarila sam njegovu sekiru i još neke alatke u Radenkov muzej – ispričala je Dosta grupi znatiželjnika koji su se raspitivali o svakom predmetu, nastojali saznati ko ih je koristio, koliko godina je prošlo od izrade i upotrebe. Pohvalila gostima Dosta Čubrilović da nema njive u Ledenicama na kojoj nije sejala i žela, šume u kojoj nije drva sekla i iznosila niti puta kojim nije pešačila.

 Čubrilovići

Najviše starinskih predmeta sakupljeno je u Čubrilovićima koji su jedna od najbrojnijih porodica u Ledenicama. – Istražujem i njihovo poreklo, porodične loze, srodnike, prepisujem sa starih spomenika na grobljima, tragam u arhivama…Naprimer, zaključio sam da su ubedljivo najčešća imena Veljko, Nedeljko i Branko kao i druge zanimljive pojedinosti – kazao je Radenko Čubrilović pokazujući reljef od drvenih kockica i letvica, na zidu porodičnog muzeja, gde je ugostio istoričara Bojana Vujčića i arheologa Bojana Vujinovića iz „Zavičajnog muzeja“ Gradiška, ustanove koja producira film o Veljku Čubriloviću, važnoj istorijskoj ličnosti i učesniku Sarajevskog atentata uoči Prvog svetskog rata.

 

0