Odlučili da starost provedu u gradu na Savi


Štefica i Uroš Opačić, Zagrepčani kojima se Gradiška dopala prilikom proputovanja ovim mjestom u Republici Srpskoj, odlučili su da napuste glavni grad Hrvatske, gdje imaju potomke, rodbinu, prijatelje i stan, te ovdje nastave penzionerski život.

Svoju namjeru, poslije konsultacija sa sinom i kćerkom, ostvarili su prije tri mjeseca kada su spakovali lične stvari, napustili stan u zagrebačkoj Ulici Valunske ploče, a za novu adresu odabrali Dositejevu ulicu u Gradiški.

Smještaj su pronašli u Domu za stare osobe, u centru grada, mada se kažu, ne osjećaju staro niti nemoćno nego su ovu privatnu ustanovu odabrali zato što su uslovi za njih ovdje najprihvatljiviji.

– Smještaj je hotelski, uslovi odlični, tu se osjećamo kao kod kuće. Imamo mnogo manje obaveza, pa možemo reći da nam je i bolje i jednostavnije, jeftinije nego u stanu u Zagrebu, gdje smo proveli više od pola vijeka. Svaki naš dan je u potpunosti ispunjen – ispričao je za Srpskainfo Uroš Opačić (82), porijeklom iz sela Suvaja kod Bosanske Krupe.

On je u Hrvatsku otišao u mladosti, tu se oženio, stekao porodicu, potom godinama, zajedno sa suprugom Šteficom, radio u Njemačkoj.

– Uroš je bio zidar, a ja sam u Njemačkoj radila u industriji kože i tekstila. U braku smo više od 50 godina i uvijek smo imali veliko razumijevanje jedno za drugo. U penziji smo 30 godina, ali je naš duh mladalački. Stalno tragamo za nečim novim, nastojimo oplemeniti svoje živote i smatram da smo u tome uspjeli – rekla nam je 80-ogodišnja Štefica, posvećena slikarstvu i izradi različitih umjetnina.

Uroš je strastveni slagač puzli, od kojih sastavlja motive velikih formata.

– Poslije doručka i jutarnjih obaveza, nas dvoje idemo u grad… Posjećujemo programe u ustanovama kulture, šetamo pored Save, uživamo u ljepoti ovog grada, gdje nam je sve blisko. U Gradiški nema nesnošljivih gužvi kao u Zagrebu i drugim velikim gradovima – pričaju Opačići, zauzeti mnogim rekreativnim obavezama.

Podsjećaju da je njima u sadašnjim okolnostima svaki dan prekratak.

– Nama treba mir, a to smo ovdje pronašli. Takođe su ljudi ljubazni i predusretljivi, vole da razgovaraju, kao i nas dvoje. Naši potomci nas takođe često posjećuju i sasvim smo zadovoljni. Lijepo nam je u Gradiški – kaže Štefica pokazujući drvene kutijice koje oslikava, dajući im umjetničku dimenziju.

Sastavni dio odluke ovo dvoje penzionera iz glavnog grada Hrvatske da presele u Gradišku odnosno Republiku Srpsku ima i ekonomsku dimenziju.

– Ovdje nam treba mnogo manje novca za život nego u Zagrebu. Opredijelili smo se za ustanovu, jer tu imamo sve obezbijeđeno; hranu, smještaj, grijanje, ljekarsku njegu, fizijatrijske usluge, salon ljepote, mjesto za zabavu i rekreaciju. Sasvim smo opušteni i posvećeni sebi – rekao nam je Uroš Opačić, Krajišnik kojeg krase neposrednost i vedrina, sklonost ka pjesmi, poeziji, pripovijedanju.

Krupu i Suvaju prepoznao u Gradiški

Dolazak u Gradišku i ovo područje, u Krajinu, mene vraća u djetinjstvo i u mladost, u Suvaju i Bosansku Krupu, na Unu, kaže Uroš Opaćić.

– U Krajini sam rođen, tu sam proveo najranije životno doba, bosonog čuvao stoku u Podgrmeču, gazio po bistrim potocima, lovio ribu u pletene trnke od vinjage, slušao zanimljive priče starijih mještana koje su raspaljivale dječju maštu. Sve to sam, samo u drugačijoj formi, pronašao i prepoznao ovdje, jer je to isti kraj, isti ljudi – sjetno pripovijeda Uroš Opačić, penzioner koji najčešće zastajkuje pored gradilišta stambenih zgrada na savskoj obali.

Njegov zidarski duh ga, kaže, još nije napustio.

srpskainfo.com

0