VEŠTE RUKE MAJSTORA IZ PODRUMSKE RADIONICE

Laktasi02 Rade osmislio masinu za mlevenje voca foto M PILIPOVICMašine za mlevenje voća i povrća, vitla za izvlačenje balvana, kosilice, plugovi prevrtači, samo su deo inovatorskih poduhvata Rade Radonjića. Ovaj mašinski tehničar u svome podrumu u naselju Česma, okružen mašinama i alatima, godinama otkriva svakojake novotarije i popravlja poljoprivrednu mehanizaciju.

MILAN PILIPOVIĆ

Laktaši

Upoznali smo ga u okolini Laktaša gde je u voćnjaku demonstrirao svoju rukotvorinu. Seljaci su se čudili da motor od mašine za veš, koš od pojilice za stoku, postolje od ručnih kolica, uz mehanizam za mlevenje koje je Rade snislio, deluju tajko skladno i funkcioniše bez zastoja.

Za Radonjića komšije kažu da upornošću i veštinom rešava ono što mnogi ne umeju. Od toga posla niko se nije obogatio, zaobilaze ih državne privilegije i stumalcije ali Radonjić ne odustaje od svoje ljubavi među alatima, u podrumskoj radionici.

Ne smetaju mi ni prljave ruke, hladno železo i veliki teret… Ovaj bivši borac VRS kojem je u ratu stradao jedan a uskoro nakon rata i drugi brat, o svemu govori sa velikim emocijama, odvažan da istraje u svemu što započne, pogotovo kada drugima mašinski problemi postanu nerešivi. U radionici je, kaže, pronašao miran kutak koji mu uleva novu energiju i štiti od tegobne svakodnevice.

-Potreba me tera da smislim rešenja za probleme svojih komšija, prijatelja i poznanika. Neizmerno volim mašinsku struku, nastojim ljudima olakšati svakodnevne poslove u selu, poljoprivredi, u šumi… Uvek se ukazuju takve potrebe a ja onda tragam, razmišljam dok to ne rešim – kaže Rade pokazujući mašinu za mlevenje voća, naročito šljive kojoj se kroz priču ponovo vraća.Laktasi04 Rade u svojoj radionici foto M PILIPOVIC

Laktasi01 Rade Radonjic foto M PILIPOVIC-Ove godine šljive su se polomile od roda. Sve više ljudi pravi rakiju od koma bez košpice, meljući voće. Zato sam se odvažio da od odbačenih stvari, od otpada napravim mašinu. U suštini sve je postalo funkcionalna improvizacija koja za sat samelje pet tona – priča ovaj zaljubljenik u mašinstvo i majstorije od kojih se gotovo nikada ne odvaja.

Rade nam pokazuje takozvanu radijalnu bušilicu koju je nedavno otkupio. Kaže da je na toj mašini, pre više od trideset godina počeo raditi u banjalučkom „Univerzalu“ a posle je kupio na licitaciji za 4.000 KM.

-Podigao sam kredit i kupio tu mašinu koja mi mnogo koristi ali i podseća na početak moga rada, nakon završetka mašinsko-tehničke škole u Banjaluci. Sada je i moj sin Vedran na toj mašini usavršio majstorsku veštinu u obradi metala. Za njega mogu reći da je majstor a ta titula je uzvišena za mene, veća nego inženjer ili doktor – priča Rade Radonjić. Razočaran je što se omladina sada nerado opredeljuje za zanate. Svi, kaže, hoće u pisare i politričare.

-Ponosan sam što je moj sin vrhunski metalostrugar i što sam mu mogao preneti deo svoje veštine. Zato mi je puno srce – odvažno govori Rade Radonjić „razočaran što se u društvu zanatlije omalovažavaju a ostalim poslovima, koji to ner zaslužuju daju važnija uloga i mesto u društvu“.

0