GENERACIJE UČIO LEKCIJAMA O ZNANJU I ŽVOTU

ŠIPOVO – Andrija Gajić (80) je za Šipovo ono što je Dučić za Trebinje, Kočić za Banja Luku, Knez Ivo od Semberije za Bijeljinu… zaključili su njegovi bivši učenici slaveći rođendan omiljenog učitelja.

Na svečanosti upriličenoj na obali Plive prošlog vikenda Andrijini učenici iz davnašnjih vremena, Krsto Jandrić, Nikola Kopanja, Predrag Kuprešak, Nemanja Todorčević, Siniša Bubnjević i mnogi drugi, sada uspešni profesori, ugledni lekari, vešte zanatlije, sposobni direktori, dobri zemljoradnici i stočari, otvorili su stranice uspomena na svoje đakovanje.

-Školu i školovanje shvatali smo veoma ozbiljno, odgovorno, boreći se za dobre ocene i za znanje. Većina je kilometrima pešačila do škole koja je bila puna razbarušenih glava i musavih lica, u odeći sa zakrpama, pocepanih opanaka i izlizanih cipelica ali vrednih i odlučnih – prisetili su se đaci prvih Jašinih generacija, nekoliko godina nakon Drugog svetskog rata. Bilo je to, kazali su, teško vreme u kojem se malo imalo a mnogo želelo i htelo.


-Učitelj Jašo, kako smo od milja zvali našeg Andriju koji je rođen u Šipovu, delovao je kao gromada znanja i ugleda, putokaz u lepši i bolji život pun izazova. Slušali smo i pamtili njegove lekcije znanja i života koje nam i sada, posle mnogo godina, odzvanjaju i pomažu – nadmetali su se, kroz priču, Jašini bivši učenici opisujući vreme prvih đačkih dana u rodnom kraju. Životni putevi su mnoge odveli na različite strane sveta, sudbina odredila puteve kojim su hodili a njihov učitelj, uzor svima i u svemu, kako rekoše, verno ih je čekao u gradu na nekoliko reka, u kraju jedinstvene prirodne lepote.

-Ja sam, posle penzionisanja počeo uveliko spoznavati lekcije o životu u ovoj lepoti, među ljudima koje volim kao i oni mene. Ne kaže se uzalud da čovek uči dok je živ. Bavim se ribolovom, posećujem sportske događaje i pričam o važnosti sporta, sviram trubu, volim muziku i pesmu – opisuje učitelj Jašo svoje penzionerske preokupacije. Osamdeseti rođendan (18. april) proslavio je među bivšim učenicima a nije znao, niko mu za to, veli, nije rekao, da će ponovo, reka njegovih đaka, iskrenih i dobroćudnih ako ovdašnje reke i potoci, poteći sa svih strana da mu iskažu zahvalnost.


-Teško je o tome govoriti. Svi oni su moja vesela i lepa deca, odavno otišla u svet koja nisu zaboravila zavičaj, svoju školu i svoga učitelja koji ih ovde uvek čeka, dolekuje i ispraća. Vratili su me u davnašnje vreme koje ne bledi, kao stare fotografije. To je veliki dan i događaj za mene, neopisiv i čudesan o kojem ću uvek pričati, dok me noge nose i zdravlje služi – raportirao je stari učitelj, stojeći ponosito ispred svojih sedokosih đaka. Noge su mu, kaže, prvi put počele da klecaju a grlo se steglo, glas u ponekim trenucima zaškripao, zastrugao i utišao od uzbuđenja. Jedino je učiteljeva misao ostala jasna i nepokolebljiva.


-Mnogo sam uzbuđen, samo srce da me ne izda. Danas sam konačno shvatio da sam izabrao pravi životni poziv i da sam časno radio sa decom, usmeravajući ih na prave životne puteve. Nije to bilo lako, uslovi u školstvu bili su teški ali smo to uvek nadoknađivali radom, predanošću, jasno određenim ciljem od kojeg nas ništa nije moglo da odvrati i pokoleba a to uspeh – ispričao je Andrija Gajić nakon što je, zajedno sa svojim đacima ugasio svećice na rođendanskoj torti.

Učitelj na plakatu

Na plakatu kojim su organizatori obavestili školske drugove o proslavi rođendana je vremeplov učitelja Jaše. Na njemu su fotografije iz različitih životnih dana i godina, sa njemu svojstvenim ulogama u učionici, na Plivi, na narodnim svetkovinama i sportskim terenima.

Anegdota

Kada se, nekog davnog leta na 27. juli priprepmala veličanstvena proslava Dana ustanka u BiH, policija je rano ujutro probudila Jašu da skloni svoj automobil, laganu “dijanu” ispred spomenika, iz ograde. Usputno su mu pripretili kaznom jer “dijani” nije mesto ispred spomenika, na postoilju rezervisanom za političare i za govore. Nije Jaša dugo razmišljao, shvatio je da su “dijanu” u ogradu, noću uneli njegoivi duhoviti đaci. Nije se naljutio jer je sve njih uvek učio vedrom duhu i sklonostima ka šali i zabavi na svoj i tuđi račun.

0