Porodica Dragutina Šetkića u potkozarskom selu Trebovljani, sredinom februara ugostila je mnoge komšije i rodbinu na zimskom prelu. Oni su, služeći se tradicionalnim pićem i hranom, rakijom šljivovicom i suvim mesom oživjeli drevni narodni običaj kapanja. To je skrivanje metalnog novčica ispod šaranih i vezenih priglavaka.
Posebno za ovu priliku pripremila ih je Dragutinova supruga Mira, pletilja i vezilja koja je ovu veštinu naučila u djetinjstvu. -Nekada su šareni priglavci sa različitim motivima predstavljali ponos i diku svake domaćice i svake dobre kuće, simbol vrijedne porodice. Sada je to samo lijepo sjećanje starijih generacija – kazala nam je Mira Šetkić raspoređujući priglavke za kapanje. Njen i Dragutinov sin Zoran, kćerka Zdravka, zet Duško i unuka Ivana Popović inicirali su prelo i kapanje.
-O kapanju i ostalim običajima kod nas se često govori. Oduvijek sam zainteresovan za čuvanje narodnih običaja, za naš narodni folklor, igru i pjesmu. Zato sam predložio roditeljima da u našoj kući okupimo komšije na kapanju. Svi su to podržali, odazvali se i zato je atmosfera odlična – ispričao nam je Zoran Šetkić prateći nadmetanje u ovoj drevnoj igri koja traje satima. Pobjedniku, obično iza ponoći pripadaju sve počasti a poražene prati loš glas sve dok, na sljedećem prelu, ne dobiju novu priliku za revanš.
Toga se dobro sećaju Stole Banjac iz Krajčinovaca i njegov imenjak Stole Starčević iz Trebovljana. -Lijepe su to uspomene. Nekada smo uz svjetlost lampe petrolejke ili svijeće noći provodili na kapanju. Pripremali smo se za to danima, pravili taktiku, birali najbolje skrivače i tragače. Jednako je važno znati sakriti novčić ispod jednog od 11 priglavaka ali i pažljivo pratiti ruku skrivača, prepoznati gdje je ispustio novčić – prisjeća se Stole Banjac, najstariji akter kapanja u Trebovljanima. Domaćin Dragutin Šetkić pamti gubitnike i nedaće koje nisu mogli izbjeći posle burnih partija drevne igre.
-To se zvalo suvo brijanje uz kuvanu rakiju. Rakiju su pili pobjednici a gubitnici su morali mirno sjediti i bez pogovora izvršavati njihove naredbe. Uzimali su čađ, garež iz šporeta i poražene mazali po licu izuzev očiju i nosa. Potom su tupim noževima ili čakijama brijali a na svaki pokret ili spontani otpor čupali za kosu ili vukli uši. Ostali koji su to pratili su skandirali, dovikivali, smijali se, vrištali ali se niko nije ljutio – opisuje Dragutin Šetkić stare običaje.
Na ovom prelu i kapanju, u punoj kući bilo je svega lijepog, duhovitog, borbenog duha ali je samo brijanje, koje nam je Dragutin opisao, izostalo. Domaćica je pripremila starinske specijalitete kojima su se svi, uz svakojaka prisjećanja na davnašnje vrijeme, dobro pogostili, ispričali, ukazali na važnost čuvanja tradicije i običaja. Među preldžijama bili su Stole Banjac, Stole Starčević, Zora Svjetlica, Rada Popović, Marica Gigović, Mira, Dragutin i Zoran Šetkić, Dule Svjetlica, Nikola i Drago Popović, Stole Starčević, Milenko i Ilija Gigović, Dragan Šetkić, Milenko Starčević, Mile Macura, Miki Lajić. Većina je iz Trebovljna te Bistrice, Vrbaške, Donjih Podgradaca… Bilo je i dece a najveću radost iskazala je Ivana Popović, Mirina i Dragutinova unuka.
Pravila kapanja
Muškarci se podijele u dvije grupe. Prvo se dogovore u šta će se kapati. Nekad to bude u rakiju, nekad u brijanje (maže se garom po licu), a nekad i u vikanje. Onaj koji izgubi, mora da se ispne na vrh brda ili neko drugo uzvišenje i ima da viče iz sveg glasa, šta mu se naredi. Igra se sa devet kapa ili čarapa, pod koju se sakriva para ili prsten (negde se ta igra zove još i prstena). Jedan iz grupe sakriva paru, dok druga partija traži paru. Prve dvije kape diže za sebe i od četiri, poslednje dve, dok one u sredini ostaju onima koji kriju paru i broje se bodovi. Igra se do 101. Ako u trećoj nađe pare, to se zove patka i broji se devet. Ostale se broje 7,6,5,4 i 3. Ako ovi što traže paru, nađu u prve dve, ili poslednje dve, onda paru kriju oni, i tako se redaju, do 101 boda, i ko prvi dođe do 101, taj je pobjednik.
