Učesnici “Francuske večeri” krajem novembra u Gradiški, osim slanih jela i vina po francuskoj recepturi, usluženi su kolačima Roberta Hromalića, najpoznatijeg hrvatskog slastičara koji je ovaj zanat usavršio u Francuskoj.
Nestrpljiv po naravi ali istovremeno totalni perfekcionista, ovaj tridesetogodišnjak sa mnoštvom ideja, inače vlasnik slastičarnice “Le Kolač” u Zagrebu, iznio nam je svoju poslovnu i životnu filozofiju.
– Kad neko proba i pohvali moju slasticu i bude oduševljen njome, kao što se desilo ovdje u Gradiški, onda sam i ja sretan. Gosti restorana “Karpediem“, čiji vlasnik i kolega Vladan Šurlan me pozvao, prepoznali su i veoma pohvalili moj kolač, što je za mene veoma važno iskustvo. Tako je u životu, davanje uvijek usrećuje – smatra Hromalić.
On se školovao na Ferandiju, najprestižnijoj francuskoj kulinarskoj školi u Parizu.
Tamo je, kako kaže, dobio 50 dosto znanja, a ostalo je naučio danonoćnim radom u kuhinji.
Najveći uticaj na njega imali su Dino Galvagno, koji mu je pokazao kako od svake namirnice iskoristiti maksimum, te Ana Ugarković uz koju je naučio kako pripremi hrane pristupiti na jednostavan način, a da ona bude ukusna.
– U trendu su kolači koji nisu mnogo slatki, koji su tehnički ispravni, sa posloženim kaloričnim vrijednostima, izbalansiranog okusa. Sastojci moraju biti skladni, kompatibilni, ništa ne smije biti podređeno izgledu a da u smislu okusa odudara od cjeline. Takođe su u trendu kolači sa tartufima i maslinovim uljem – kazao je Hromalić za Srpskainfo, primijetivši da se kolači i torte u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i drugdje često pripremaju sa naglašenim izgledom na štetu okusa.
– Inovacije u izradi slastica su često u pogrešnom smijeru, bez logične posloženosti, gdje sastojci ili komponente drastično odudaraju, ne čine skladnu cjelinu. To je posljedica loše edukacije, nedovoljnog vježbanja i izučavanja ove oblasti – kazao nam je Robert Hromalić, koji smatra da su sada u trendu njemu omiljeni kolači na bazi lješnika.
On izdvaja tradicionalne balkanske kolače, baklavu, hurmašice, pite, palačinke, krofne koje “ne treba dirati u smislu recapture jer je to dio kuhinje naših baka” i na čijoj bazi su nastali kolači modernog doba. Svoje veštine i znanja ipak pripisuje francuskoj školi.
– Imao sam sreću biti u grupi koju je vodio kuvar Stiv Antoine, godinama najbolji predavač u pariskoj školi, uz kojeg sam svakodnevno asistirao nekoliko mjeseci. Ali, nikako ne smijem zaboraviti ni tatu uz kojega sam zavolio kuvanje. Vremenom sam ga prestigao, a on me stalno podsticao da se ovom poslu ozbiljnije posvetim – kaže Hromalić, koji je u početku izučio kuvarski zanat, ali ga je znatiželja tjerala na nove, izazovnije korake.
– Prebacivanje pozicije od kuvara do slastičara bilo je dugotrajno jer je kod nas bilo teško naći mvesto sa kvalitetnim desertima, gdve bih mogao učiti i razvijati se. Izuizetak su slastice Petre Jelenić koju sam stalno gnjavio hrpom pitanja. Uz to, gdve god bih radio, primio bih se tog slatkog dijela, to me zanimalo, vukli su me ti okusi, formati, tehnike – kaže Hromalić, iznoseći mnoštvo detalja na kojima instistira.
– Sve više vremena posvećujem detaljima i organizaciji proizvodnje jer se komponente slažu individualno, dan za danom. U tome je prednost slastičarstva u poređenju sa kuvarskim zanimanjem – ispričao nam je mladi slastičar iz Zagreba, koji je u svoj posao, sudeći na osnovu mnogih nagrada, unio dimenziju umjetnosti.
Francusko veče
Na „Francuskoj večeri“ u Gradiški, osim francuske kuhinje i specijaliteta koje su pripremili Robert Hromalić i Vladan Šurlan, priređena je izložba slika Branka Jungića, nastalih u Francuskoj.
Glumac Draško Vidović recitovao je poeziju Žaka Prevera i Šarla Bodlera a o iskustva iz Francuske, sa naglaskom na kulturu, jezik i umjetnost iznio je hirurg Aleksa Sredić.
srpskainfo.com
0