U PARIZU NAUČIO ZANAT A U GRADIŠKI OSTVARIO SNOVE

GRADIŠKA – Posle jednogodišnjeg boravka u Parizu gde je usavršio kuvarski i ugostiteljski zanat, Vladan Šurlan se vratio u Gradišku i ovde ostvario svoje snove. Otvorio je restoran „Karpe Diem“ u bivšem hotelu „Kozara“.

Otvorio je restoran pod motom „iskoristi dan i uživaj“ čiji naziv podseća na Francusku, zaposlio 14 mladih ugostitelja sa kojima radi u kuhinji, priprema specijalitete po francuskim ali i domaćim receptima. Vladan je istovremeno poslodavac, šef i kolega svojim radnicima.

-Od detinjstva sam maštao da postanem kuvar, da se bavim ugostiteljstvom. Na to me podstakao miris, ukus kolača, torti i ostalih poslastica iz kuhinje moje bake Smilje Šurlan – poverio nam je Vladan deo svojih uspomena iz detinjstva koje su odredile njegov životni put. Kasnije, kada je postao školarac, đak osnovne škole u Gradiški, svojoj nastavnici muzike Svjetlani Paunesku, na pitanje čime će se baviti kada odraste, bez oklevanja odgovorio, biću kuvar a vi moja gošća.

-Nastavnica je kazala, ako se to ikada dogodi, obećaj da ćeš me pozvati za prvog gosta – seća se Vladan davnašnjeg razgovora sa svojom nastavnicom. Plan i obećanje nedavno je ispunio. Na svečanom otvaranju restorana na savskoj obali, njegova nastavnica Paunesku bila je prvi gost koju je Vladan uslužio.


-Na poziv i uz podršku porodičnih prijatelja iz Pariza, nakon završene srednje i više kuvarske škole otišao sam u ovaj grad da usavršim zanat, da naučim kako to rade u Evropi i svetu. Uporedo sam išao u školu za strance i radio u restoranu u centru glavnog grada Francuske, zajedno sa vršnjacima iz ove zemlje – priča Vladan Šurlan pokazujući album ispunjen fotografijama iz tog perioda.


-Restoran u kojem sam radio je između dva teatra, što je u mnogome odedilo strukturu gosti. To su većinom umetnici ili osobe sklone umetnosti. Takve prilike se retko ukazuju – opisuje ovaj ugostitelj koji pokušava da duh i toplinu Sene i Pariza premesti na Savu i Gradišku.


-Francuzi poštuju kuvare, konobare i uopšte ugostitelje. Ova profesija kod njih je cenjena, što kod nas još nije slučaj. Takođe smatram da mnogo zaostajem za Francuskom i Evropom, gde je kult hrane i pića na visokom nivou. Uz svaki obrok Francuzi piju vino, prilagođavaju piće izboru hrane i trenutku. Sve je kod njih usklađeno, sve ima stil i smisao. Ručak je za njih svečani trenutak kojem prethodi jedna čaša vina ili drugog pića – prepričava Vladan iskustva iz zemlje u kojoj je mnogo naučio. On kaže da, nakon povratka u grad na Savi želi da tu kulturu utemelji u svome restoranu, da gosti uživaju u ambijentu, da razgovaraju a ne da telefoniraju, da slušaju ugodnu muziku sa scene pa i sami zasviraju na instrumentima koji su ovde svima pristupačni.

-Prijatelji su me uveravali da ostanem u Francuskoj, da gradim poslovni i životni put u Parizu ili nekoj drugoj evropskoj metropoli. Ipak, mene je nostalgija vukla ovamo, hteo sam da živim i radim među svojima, kod kuće, u gradu gde svakoga poznajem. Možda je mnogima neshvatljivo ali ja sam sve svoje snove vezivao za svoj grad. I tada u Parizu nastojao sam da što više naučim i da se vratim. O tome sam davno sanjao i sada sledim svoje snove – odlučan je, uporan i uveren da rad svuda ima cenu. Vladan nastoji da malo po malo, menja ugostiteljski i poslovni ambijent u svome mestu.

-Shvatio sam da, svako ko želi promene u svojoj sredini, svome mestu, prvo treba krenuti od sebe, prvo da se on menja i da svojim primerom ukazuje put drugima – iznosi Vladan Šurlan poslovnu filozofiju.

Porodični stup

Vladan naglašava podršku i značaj porodice u poslu, supruge Tanje, kćerke Kaline i sina Tadije. –Tanja je pokretač, inicijator i karika bez koje ne bih mogao. Veoma negujem porodični ambijent, odnose i poverenje koje međusobno imamo. Naša deca nam daju snagu i motiv da istrajemo, da uspemo u poslu i da nigde odavde idemo. To je moguće – uverava ovaj mladi i uspešni ugostitelj.

0