U ŠOLJI KAFE PRONAŠAO SREĆU

Poslije završene Gimnazije jezičkog smjera, Slobodan Savković iz Gradiške nekoliko godina nije imao posla niti šanse da dođe do radnog mjesta u struci koju je izučio, sve dok nije odlučio da se okuša u konobarskom zanatu.

Ovaj ambiciozni i vrijedni mladić, slijedeći svoj instinkt, obukao je bijeli mantil i uputio se u inostranstvo, prvo u Švajcarsku, a potom na hrvatsko Primorje, željan posla i dokazivanja.

Bio je, kaže, odlučan, kao i mnogi njegovi vršnjaci, da nauči što više i radom obezbijedi izvjesniju budućnost, lagodniji život… I on je bio jedan u koloni mladih koji su otišli odavde ali, kako se kasnije ispostavilo, kartom u dva smjera jer se, tjeran nostalgijom, vratio u svoj grad.

– Oduvijek sam htio da naučim nešto više, da budem drugačiji po znanju i vještini, da se izdvajam po nekoj posebnosti, po čemu će me gosti pamtiti. U Švajcarskoj, u Cirihu, pomagao mi je brat koji tamo živi, da dobijem priliku u ugostiteljstvu i da se dokažem u pravom, najljepšem smislu – priča Slobodan, koji se nedavno, poslije višegodišnjeg rada u inostranstvu vratio u Gradišku, uvjeren da se i ovdje može solidno živjeti, a rad i znanje naplatiti.

Zaposlio se u jednom od uglednih restorana u Gradiški. Nije to, kaže, kao u inostranstvu, ali je za njega sasvim dovoljno, jer voli svoj grad, mjesto u kojem je rođen, zadovoljan i sa manje novca u džepu, ali punijeg srca, opuštenijeg načina života.

– U zemljama gdje sam radio shvatio sam da se posebnost, pored ostalog, ogleda u pripremi kafe. Oduvijek me privlačio lateart, crtanje različitih oblika i likova u šolji kafe, na površini ovog napitka. Naravno, prethodno sam u inostranim kafićima i restoranima, na stručnim savjetovanjima i predavanjima izučio, shvatio suštinu, način pripreme dobre i raznovrsne kafe. To je uslov nadgradnje – objašnjava Slobodan, demonstrirajući nam svoju vještinu.

Među gostima, kaže, to uvijek izaziva dobre reakcije.
– Gosti redovno slikaju šoljicu kafe, površinu na kojoj su kompaktni likovi u najširem smislu, sve do prvog gutljaja. Neki se raspituju, žele da vide kako to radim, kako nastaju različite i maštovite linije ispisane pomoću toplog mlijeka i specijalnih metalnih štapića. To me zabavlja i motiviše – navodi ovaj ambiciozni i vrijedni konobar kojem nije bilo suđeno da s gimnazijskom diplomom pronađe svoj životni put, ali je u šoljici kafe, prepoznao, vidio svoju sreću.

Zadovoljan je poslom, što je za njega, veli, najvažnije. Sada, poslije značajnog iskustva, koje je stekao u svijetu, poredi kavopije, kulturu, količinu, način ispijanja ovog napitka u svojoj zemlji i regionu.

– Zaključio sam da se kod nas, u Republici Srpskoj, BiH, Srbiji i najbližem komšiluku ispija najviše kafe u Evropi, a da je kultura tog ispijanja na najnižem nivou. Takođe je kod nas poznavanje kafe sasvim skromno, a osnovna podjela je na marku ili marku i po. Kvalitet kafe kojom se gosti uslužuju često je upitan u smislu pripreme, ali i kvaliteta – smatra Savković napominjući da je konobare neophodno jasnije usmjeriti, obučiti kako se priprema dobra kafa, u čemu je smisao, koji faktori na to utiču.

Gosti naručuju, konobari biraju

Kod nas se kafa pije zato što je najjeftinija, zato što to ispijanje dugo traje, zbog druženja, cigareta i koječega… Gosti u ovdašnjim restoranima i kafićima često naručuju kafu, a konobaru prepuštaju izbor. Gostima je svejedno kojom vrstom kafe će ih uslužiti, samo neka je to kafa, pa bilo kakva – domaća, espreso, produžena sa malo ili mnogo mlijeka, bijela, kratka, nes i ostalo, prepričava Slobodan Savković svoja konobarska iskustva i zapažanja ovdje i tamo, kod nas i u Evropi.

srpskainfo.com

0

Related Posts

PETICA ZA SOLIDARNOST NA SPORTSKOM TERENU
USAMLJENA RODA ZIMUJE U ČATRNJI KOD GRADIŠKE